Predsjednik Uprave NLB-a Blaž Brodnjak s današnje je skupštine dioničara još jednom pozvao slovenske političare na dogovor oko teških pitanja s Hrvatskom.
“Dio kapitala čuvamo
za hrvatsko tržište, primjerice za neku vrstu kupnje ili za
prekogranično projektno financiranje velikih infrastrukturnih projekata
ili tvrtki koje su prisutne u regiji, ili za podršku slovenskom, srpskom
ili bosanskohercegovačkom gospodarstvu na hrvatskom tržištu", istaknuo
je. "Ovdje vidimo vrlo velik potencijal za rast", dodao je Brodnjak. Brodnjakov
politički manevar je logičan potez znamo li da je spor između tadašnje
ljubljanske banke i njezine nasljednice NLB-a s jedne strane i hrvatskih
štediša s druge trajao više od dva desetljeća. Završen je tek krajem 2020. godine kad je Europski sud za ljudska
prava (ESLJP) objavio da Slovenija ne može tužiti Hrvatsku u ime
Ljubljanske banke za povredu ljudskih prava i proglasio se nenadležnim
za tužbu tešku gotovo 430 milijuna eura. Taj međunarodni sud je prihvatio hrvatske argumente i zauzeo stav da
Ljubljanska banka nije nevladina organizacija, već je usko povezana s
državom, pa Slovenija ne može u njezino ime tužiti za povredu ljudskih
prava zajamčenih Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih
sloboda. Slovenija je spor pokrenula 2016. zbog povrede nekoliko prava iz
Konvencije zbog načina na koji su hrvatske sudbene i izvršne vlasti
postupale u vezi potraživanja Ljubljanske banke prema hrvatskim
trgovačkim društvima. No, Hrvatska je tvrdila da ESLJP nije nadležan odlučivati o tom
zahtjevu jer je Ljubljanska banka vladina organizacija, u vlasništvu
Republike Slovenije i pod upravom slovenskog Fonda za sukcesiju.
Ljubljanska banka je radi ostvarivanja naplate neplaćenih i dospjelih
potraživanja po kreditnim zajmovima i jamstvima, pred hrvatskim sudovima
od 1991. pokrenula brojne parnične postupke protiv hrvatskih trgovačkih
društava koja su poslovala većinom u poljoprivrednom i prehrambenom
sektoru.